Da sam znao da je zadnji put,ne bih otišao spavat' ljut.

Ljubav ne ubije svađa, ni podignut glas,ubije je onaj koji izađe iz nas.
Nismo se rastali, samo smo prestali,i negdje između nas smo nestali.
Imao sam te, a nisam te čuvao,gledao sam pored sebe, a nisam te gledao.
Tvoj punjač je još uvijek u zidu,ne vadim ga. Nek' ti bude na vidu.
Nisi više bol, ni rana,ti si oblik mojih dana.
Stao sam na uglu, sat vremena,svjetlo je gorjelo. A tebe nema.
Cvijeće se osušilo, al' ne dam ga van,jer to bi bio dokaz da je prošao dan.
Jer žena koja moli, ta te još uvijek voli,a ona koja šuti, tu više ništa ne boli.
Spavamo pod dva pokrivača,a šutnja je od svega jača.
Rukovali smo se, k'o ljudi,a sve je vrisnulo u grudi.
Polovica kreveta sad je zauvijek prazna,a tvoj jastuk još miriše, i to mi je kazna.
Ti nisi tražila ni zlato ni krov,ti si tražila jednu večer, i mene u njoj.
Budim se i ruka traži tebe,a nađe prazno, hladno mjesto kraj sebe.
Obećala si ostat', riječ si dala,a onda si tiho, bez zbogom, nestala.
Navikao sam da me netko voli,a sad me ova tišina boli.
Obrisala si me k'o da nisam bio,k'o da te nikad nisam volio.
Ponos je bio jači od nas dvoje,sad je tvoje tvoje, a moje moje.
Vraćam se tebi, vraćam se,kao voda što pamti kamenje.
Na papiru sve ti kažem,a uživo ti samo lažem.
Nismo prestali voljeti,samo smo se prestali zvati.
Tvoja strana ostaje tvoja,makar prazna, nikad moja.
Sretna si, sretna si,i taj tvoj osmijeh nije više za mene.
I nadam se da nikad nećeš zvat',jer tad si sretna. Dosta mi je znat'.
Iza svakog stiha je cijela pjesma. Otvori je, pusti je i prati tekst dok teče, riječ po riječ.