Tvoj kaput još visi kraj vrata.
Ne palim svjetlo, tu si.
A tišina zna tvoje ime,
i doziva te kroz sve zime,
Dao bih svijet i sve zvijezde s neba,
dao bih dušu, više nego treba,
samo da te držim još tu jednu noć,
da popravim sve dok još imam moć.
Da mi se vratiš makar na jedan san,
dao bih cijeli život za jedan dan.
Budim se i ruka traži tebe,
a nađe prazno, hladno mjesto kraj sebe.
Dvije šalice još čekaju na nas,
a tvoja puna stoji cijeli čas.
Tvoj prsten još svijetli u tišini noći,
a zovem te, a znam da nećeš doći.
Tvoj sat još kuca, soba te još čeka,
i strana tvoja kreveta, daleka.
I jastuk još zna tvoje ime,
i čuva miris kroz sve zime,
Dao bih svijet i sve zvijezde s neba,
dao bih dušu, više nego treba,
samo da te držim još tu jednu noć,
da popravim sve dok još imam moć.
Da mi se vratiš makar na jedan san,
dao bih cijeli život za jedan dan.
Ali nema sutra da ti ga dam,
ormar je prazan, i ja ostajem sam.
Idi sad u miru, nek' te nosi san,
a ja ću čuvat za nas taj jedan dan.
Dao bih svijet i sve zvijezde s neba,
dao bih dušu, više nego treba,
samo da te vidim još tu jednu noć,
da ti kažem 'praštam' dok još imam moć.
Da mi se vratiš makar na jedan san,
dao bih cijeli život za jedan dan.
Tvoj kaput još visi kraj vrata.
Ne palim svjetlo. Nema te.
