Od svih ljudi na svijetu... srce je našlo tebe.
Milijarde lica, a vidim te samo,
gdje god da pogledam, ti zoveš me tamo.
Mogao sam birat', al' izbora ni nema,
jer srce je tvrdoglavo, drugu i ne sprema.
Probao sam bježat', daleko, u noć,
al' svaki me put k tebi vrati ta moć.
Ti si mi navika od koje ne bježim,
ti si mi san za koji budan ležim.
Mogu izbrisat' sve, svako ime, svaki lik,
al' tebe ne mogu, ti si mi krik.
Samo ti, samo ti,
u moru od ljudi, sjaš jedino ti,
bez tebe je prazno, sve izgubi sjaj,
ti si mi početak i ti si mi kraj.
Nije to zaljubljenost što izblijedi sad,
to je nešto čvrsto što ne ruši ni jad.
Bilo je drugih, priznajem ti to,
al' nijedna nije dirnula mi dno.
Ti si mi mir kada u glavi je rat,
ti si mi jutro, moj najljepši sat.
I da imam sve, sva blaga i moć,
bez tebe bi život bio prazna noć.
Mogu izbrisat' sve, svako ime, svaki lik,
al' tebe ne mogu, ti si mi krik.
Samo ti, samo ti,
u moru od ljudi, sjaš jedino ti,
bez tebe je prazno, sve izgubi sjaj,
ti si mi početak i ti si mi kraj.
Nek' prolaze ljeta, nek' sijedi nam vlas,
ja birat ću tebe, iznova, svaki čas.
U svakom životu, u svakom od svjetova,
ja bih te tražio među milijun lica, ponova.
Samo ti, samo ti,
u moru od ljudi, sjaš jedino ti,
bez tebe je prazno, sve izgubi sjaj,
ti si mi početak i ti si mi kraj.
Među svima... uvijek ti.
