Danas ti dajem ime svoje,i sve što imam, sve je tvoje.

S tobom mi ništa ne treba,ti si mi dovoljno neba.
Svi su otišli, a ti si ostala,i zato si mi sve postala.
Nisam došao da te spasim, ne,tu sam da ostanem. I to je sve.
Volim te tiho, bez velikih riječi,jer prava ljubav i u šutnji liječi.
Kišobran nagnem, tebi bliže,a kiša samo do mene stiže.
Ne treba mi vatromet ni slava,tvoja glava što mi na ruci spava.
„To ne postoji“, kažu mi svi,a postoji. I zove se: ti.
Ne dam te, kažem pred svima,volim te dok me ima.
Jer ti si jedini dom koji imam,i jedina molitva koju znam.
I kad nam dođe koji mrak,ja ću za oboje biti jak.
Ti si mi mir kada u glavi je rat,ti si mi jutro, moj najljepši sat.
Ti me znaš, kad kažem„dobro sam“ a lažem.
Ugasim svjetlo, padne tama,i znaš da nikad nisi sama.
Ne mogu ti dati ono prvo,al' dat ću ti korijen. Cijelo drvo.
Od svih koje život da,ti si i dalje ta.
Nemam ja kule, ni bogat dom,sve što imam stane u dlanu tvom.
Ona je birala mene,kad sam ja birao sjene.
Biram tebe kad se sve raspada,biram tebe kad sve oko nas pada.
Jedan topli obrok, dovoljan za dvoje,jedna naranča, pola tvoje, pola moje.
Sa mnom nije lako,a ti kažeš: „polako“.
Nek' kiša pada, nek' lije,jedno rame mokro, a drugo nije.
Mogu izbrisat' sve, svako ime, svaki lik,al' tebe ne mogu, ti si mi krik.
Kosa ti je letjela k'o jedro,a nebo iznad nas, plavo i vedro.
Nekad je jedan stih dovoljan da kaže ono što se godinama ne izgovori. Pošalji ga, a cijelu pjesmu pusti uz tekst, riječ po riječ.