Volim te tiho

Skuham ti kavu prije nego svane,
ostavim je toplu, s tvoje strane.
Ostružem ti led sa auto-stakla,
da ti dan ne krene iz hladnoga pakla.
Teško mi je reći, jezik se ukoči,
lakše mi je šutjet' i gledat' te u oči.
Ti ne tražiš riječi, ne stavljaš me na muke,
dovoljne su ti moje umorne, tihe ruke.

Volim te tiho, bez velikih riječi,
jer prava ljubav i u šutnji liječi.
Riječi su lažljive, a djela ne lažu,
i moje ti ruke to najbolje kažu.
Volim te tiho, al' to se ne skriva.

Noću za stolom gledam račune, sam,
računam, šutim, nosim to ko da je sram.
Ponekad mislim čime sam te zaslužio,
pa ti ni "hvala" nikad nisam dobro pružio.
A ti mi staviš dlan na umornu ruku,
i kažeš: "Ne nosi sam, daj meni tu muku."
Ti ne tražiš govor, ne prekidaš tišine,
u njima me nađeš, do zadnje dubine.

Volim te tiho, bez velikih riječi,
jer prava ljubav i u šutnji liječi.
Riječi su lažljive, a djela ne lažu,
i moje ti ruke to najbolje kažu.
Volim te tiho, al' to se ne skriva.
Moj stari je šutio, takav sam i ja,
ljubav se kod nas ne priča, ona se da.
Al' za tebe učim i ono najteže:

izustiti "volim" dok me srce steže.
Volim te tiho, bez velikih riječi,
jer prava ljubav i u šutnji liječi.
Riječi su lažljive, a djela ne lažu,
i moje ti ruke to najbolje kažu.
Al' danas ću prošaptat', prvi put, bez straha:
"Volim te" glasno, do zadnjega daha.