Cijeli grad večeras negdje juri,a nama se nikamo ne žuri.

Jednom si se okrenula, na čas,i od tad nema mene, samo nas.
Ne moraš ništa reći,kišobran će sam k tebi preći.
U kuhinji plešeš bosa,raspuštena pada kosa.
Sjednemo na sam kraj mola,dijelimo slušalice, pola.
Milijarde lica, a vidim te samo,gdje god da pogledam, ti zoveš me tamo.
Sinoć si zaspala prva, bez straha,na mom ramenu, u ritmu mog daha.
Ne liječi me, pusti nek' gori,tvoja me groznica slatko mori.
Gledamo film ispod iste deke,i sve obveze tako daleke.
Prvi put te ljubio na rivi,i znam od tad, zašto se živi.
Mokra cesta k'o svila,večeras imam krila.
Ostarit ćemo, pa nek' se zna,volit ću tebe do zadnjeg dna.
I kad budem hodao uz štap,na tebe neće pasti ni kap.
Jutros su mi ruke drhtale,k'o da su te cijeli život čekale.
Jastuk je topao od tvoga sna,okrenem ga, ruka to zna.
Toplo je, svjetla su na rivi,k'o da prvi put smo tako živi.
Tvoj smijeh nađe me kroz buku,kroz gužvu potražiš mi ruku.
Ti zaspiš, ja ostanem budan,sretan na neki način čudan.
Nešto nas vežei sve jače steže.
Ako je ludost voljet' tako,nek' budem lud, i to je lako.
Ti ćeš hodat' po podu bosa,a vani će još biti rosa.
I kad se probudim, a ti si tu,ne tražim više nikog. Ni u snu.
Kad me uhvatiš za obje ruke,nestanu strahovi, nestanu muke.
Visi isti kaput kraj naših vrata,ali sad nas grije nešto jače od zlata.
Najljepše ljubavne riječi nisu velike, nego točne. Otvori pjesmu i prati tekst dok teče, riječ po riječ.