Dovoljno neba

Nemam ja kule, ni bogat dom,
sve što imam stane u dlanu tvom.
Al' kad me probudi svjetlo dana,
kraj tebe zacijeli svaka rana.
Kad me uhvatiš za obje ruke,
nestanu strahovi, nestanu muke.
Ti si mi jutro, ti si mi noć,
ti si mi jedina snaga i moć.

S tobom mi ništa ne treba,
ti si mi dovoljno neba.
Nemam bogatstva, nemam sjaj,
al' imam tebe, i to je raj.

Nek' dođu oluje, nek' padne grad,
uz tebe se ne bojim ničeg sad.
Ostarit ćemo, pa nek' se zna,
volit ću tebe do zadnjeg dna.
Kroz proljeća, kroz duge zime,
uz mene čuvaj to naše ime.
Daj mi tu ruku, daj mi taj dlan,
i idemo skupa u novi dan.

S tobom mi ništa ne treba,
ti si mi dovoljno neba.
Nemam bogatstva, nemam sjaj,
al' imam tebe, i to je raj.

Nek' nas i vrijeme samo dira,

uz tebe imam vječnog mira.
Ti si mi prva, ti si mi kraj,
ti si mi zemlja i ti si mi maj.
S tobom mi ništa ne treba,
ti si mi dovoljno neba.
Nemam bogatstva, nemam sjaj,
al' imam tebe, i to je raj.
Al' imam tebe, i to je raj.