Neposlano

Soba tiha, lampa gori,
sve što mislim, ne govorim.

Svaku noć napišem list,
riječima posve čist.
Savijem ga, dodam na kup,
zbog šutnje se osjećam glup.
Hrpa raste iz dana u dan,
nemam hrabrosti, nemam plan.
Na papiru sve ti kažem,
a uživo ti samo lažem.

Šutim da ti ne bude teže,
strah od riječi koja reže.

Sve najbolje riječi znam,
al' ih čuvam, tebi ne dam.
Sve je pažljivo pisano,
u meni stoji, neposlano.
Papir čeka olovku, kad stane,
u meni sve to ostane.
Strah me da bi zamjerila,
kad bi istinu otkrila.

Prstom pratim stara slova,
sve bih rekao ti iznova.
Kap mi padne na tvoje ime,
brišem ga, gubim vrijeme.
Zalijepim, pa opet skinem,
ono što mislim, reć' ne stignem.
Adresu pišem, marke nemam,
sve što pišem, sam sebi spremam.

Šutim da ti ne bude teže,
strah od riječi koja reže.

Sve najbolje riječi znam,
al' ih čuvam, tebi ne dam.
Sve je pažljivo pisano,
u meni stoji, neposlano.
Papir čeka olovku, kad stane,
u meni sve to ostane.
Strah me da bi zamjerila,
kad bi istinu otkrila.

Mislio sam da čuvam nas,
sad nemam više ni tvoj glas.
Sva ta pisma što sam skrio,
postala su sve što sam bio.

Sve najbolje riječi znam,
al' ih čuvam, tebi ne dam.
Sve je pažljivo pisano,
u meni stoji, neposlano.
Kasno je sad, al' opet pišem
riječi koje jedva dišem.
Jer dok je tu, neposlano,
još te imam, makar sanjano.

Soba tiha, lampa gasi,
neposlano... zauvijek stoji.