Budi sretan

Novi posao, nova zgrada,
i polako se vraća nada.
I netko novi, dobra duša,
koja ne pita, samo sluša.

A onda, noćas, u tri,
pod mojom pjesmom ti.

Rekla si: budi sretan,
a nisi rekla kako.
Rekla si: budi sretan,
k'o da to zna svako.
Dvije riječi, i sve je živo,
i srce mi kuca krivo.
I opet sam onaj od lani,
k'o da nisu prošli dani.
k'o da nisu prošli dani.

Sto puta sam pisao,
i sto puta brisao.
„Nemoj“, napisao sam, i stao,
k'o netko tko je opet pao.

I čekam, i opet je tri,
i ništa. Ni riječ, ni ti.

Rekla si: budi sretan,
a nisi rekla kako.
Rekla si: budi sretan,
k'o da to zna svako.
Dvije riječi, i sve je živo,
i srce mi kuca krivo.
I opet sam onaj od lani,
k'o da nisu prošli dani.

Možda si samo htjela mir,
a mene si vratila u vir.
I opet slušam pjesmu našu,
i natočim još jednu čašu.

Rekla si: budi sretan,
a nisi rekla kako.
Rekla si: budi sretan,
k'o da to zna svako.
Obrisala si, al' sam vidio,
i ne znam tko se više stidio.
Ni ti ne znaš kako,
i zato si pisala tako.

Budi sretan,
rekla si tako,
budi i ti,
ako znaš kako.

Nikome ne pričam o tebi...
samo noći, i sebi.