Radio sam duplo, i subotom, i praznikom,
da ti nikad ništa ne bi falilo.
Sagradio sam kuću ovim rukama do zore,
i mislio da sam ti time sve rekao.
Kad si rekla "sjedni", ja sam rek'o "moram još"
i nisam čuo kako ti je glas utihnuo.
Ti nisi tražila ni zlato ni krov
ti si tražila jednu večer, i mene u njoj.
Mislio sam da je dosta što te nikad nisam ostavio,
što sam donio, što sam platio, što sam popravio.
Mislio sam da se ljubav mjeri onim što se da
a ti si htjela samo da netko bude tu.
Mislio sam da je dosta.
I nije bilo dosta.
Rođendan sam ti propustio zbog jednog posla,
donio sam ti lanac, ti si rekla "hvala, lijep je".
Stavila si ga u ladicu i nikad ga nisi nosila,
a ja sam mislio da nisam pogodio boju.
Godinama sam mislio da gradim jedan dom
a ti si u njemu sjedila sama.
Ti nisi tražila ni zlato ni krov
ti si tražila jednu večer, i mene u njoj.
Mislio sam da je dosta što te nikad nisam ostavio,
što sam donio, što sam platio, što sam popravio.
Mislio sam da se ljubav mjeri onim što se da
a ti si htjela samo da netko bude tu.
Mislio sam da je dosta.
I nije bilo dosta.
Sinoć sam se vratio, a svjetlo nije gorjelo.
Sjedila si u kuhinji, sama, u mraku.
Nisi plakala. Nisi rekla ništa.
Samo si rekla: "Ništa. Dobro sam."
Mislio sam da je dosta
što te nikad nisam ostavio,
što sam donio, što sam platio,
što sam popravio.
Ali danas nisam ništa donio,
ništa popravio
danas sam samo sjeo. I nisam ustao.
Nisam ustao, ljubavi. Evo me. Tu sam.
