Spavaj kraj mene, i budi ljuta, samo da te čujem kako dišeš do jutra.

Pola noći vika, i riječi što bole,
i nitko ne kaže da se još vole.
Spakirala si torbu, i stoji kraj ormara,
i šutimo oboje, i nitko ne odgovara.
Ne moraš ništa reći, ni okrenuti lice,
samo nemoj noćas otići do stanice.
Spavaj kraj mene, i budi ljuta,
samo da te čujem kako dišeš do jutra.
Nek' torba čeka, i nek' čeka svađa,
dok se na mom ramenu novi dan ne rađa.
Sad nas je četvero u istom krevetu,
i najljepši nered na cijelom svijetu.
I bole me leđa, i ne spavam baš,
al' ovo je naš krevet, i nered je naš.
Spavaj kraj mene, i budi ljuta,
samo da te čujem kako dišeš do jutra.
Nek' torba čeka, i nek' čeka svađa,
dok se na mom ramenu novi dan ne rađa.
A kad odeš na put, i noć je duga,
grlim tvoj jastuk, i ostane samo tuga.
Spavaj kraj mene, umorna s puta,
samo da te čujem kako dišeš do jutra.
Nek' torba čeka, i nek' čeka svađa,
dok se na mom ramenu novi dan ne rađa.
Spavaj kraj mene...
Verz za deljenje
Vprašanje za vas
Ste kdaj zaspali drug ob drugem, ko ste bili še jezni?
Ali pa mi povej svojo zgodbo s to pesmijo →






