Ne puštaj mi ruku, kad se svijet okrene, u gužvi, u mraku, drži se za mene.

Koncert, gužva, prva noć,
nisam znao ni tvoje ime,
a ti si mi uhvatila ruku
da te gužva ne odnese.
Rekla si: „Da se ne izgubimo“,
i smijala se k'o dijete,
a ja sam tad osjetio
da u ruci držim svijet.
Ne puštaj mi ruku,
kad se svijet okrene,
u gužvi, u mraku,
drži se za mene.
I kad bude teško,
kad ne znamo kud,
stisni me k'o tada,
i ja sam tu.
Pred oltarom ruke drhte,
svi nas gledaju bez daha,
a ja vidim samo tebe
i tvoje oči pune sjaja.
Stisnem ruku k'o te noći,
kad smo bili djeca oboje,
i šapnem ti ono isto,
ono prvo, ono tvoje:
Ne puštaj mi ruku,
kad se svijet okrene,
u gužvi, u mraku,
drži se za mene.
I kad bude teško,
kad ne znamo kud,
stisni me k'o tada,
i ja sam tu.
A one noći u bolnici,
stiskala si me do bola,
i kad je zaplakao netko mali,
zaplakao sam ja s tobom.
Ne puštaj mi ruku,
kad se svijet okrene,
u gužvi, u mraku,
drži se za mene.
I kad budem star,
i ruka mi drhti,
ne puštaj mi ruku,
ni u smrti.
Ne puštaj mi ruku...
ne puštaj mi ruku...
ne puštaj mi ruku.
Verz za deljenje







