Kad mi kažeš

Prvi put, u pola dva,
rekla si, gledajuć' dolje,
nikad nije bilo bolje.
I od tad ne znam ni ja
da li sanjam, da li živim,
dok se tvojoj riječi divim.

Reci opet, i ponovo,
da ti čujem svako slovo.

Kad mi kažeš: „Volim te“,
utihne cijela ulica
i zastane svaka ptica,
i ja zaboravim sve,
sve što me ikad ranilo,
k'o da nikad nije bilo.

Kad to šapneš, stane val,
i mjesec se spusti niže
da te čuje, da je bliže,
i zasvijetli cijeli žal,
k'o da netko pali svijeće
i pod noge baca cvijeće.

Reci opet, i ponovo,
da ti čujem svako slovo.

Kad mi kažeš: „Volim te“,
utihne cijela ulica
i zastane svaka ptica,
i ja zaboravim sve,
sve što me ikad ranilo,
k'o da nikad nije bilo.

Govorit ću ti to vijek,
kad se smiješ, kad se ljutiš,
i kad tiho, tiho šutiš,
i bit ću ti tvoj čovjek.

Kad mi kažeš: „Volim te“,
utihne cijela ulica
i zastane svaka ptica.
Noćas ja prvi: „Volim te“,
i utihnula si cijela,
k'o da nisi ništa htjela.

Kad mi kažeš: „Volim te“,
volim te.