Snijeg pada

Otišla si noćas, kradom,
bijelim, uspavanim gradom,
i ostavila mi stope
što se dan za danom tope.
Brojim ih od mog ulaza
sve do ugla, bez prolaza.
Ne čistim ih. Neka stoje.
Samo one su još moje.

A snijeg pada, tiho pada,
i ne znam ni gdje si sada,
i sve manje ima tebe,
a ja s tobom gubim sebe.
Noću hodam tvojim tragom
do ugla, sa zadnjom snagom,
stojim tamo gdje te nema,
dok cijeli grad tiho drijema.

Treći dan, k'o da te nije,
snijeg te sve dublje krije,
i sve tiše, i sve bjelje,
i gasi sve moje želje.
Ne čistim ih. Neka stoje.
Samo one su još moje.

A snijeg pada, tiho pada,
i ne znam ni gdje si sada,
i sve manje ima tebe,
a ja s tobom gubim sebe.
Noću hodam tvojim tragom
do ugla, sa zadnjom snagom,
stojim tamo gdje te nema,
dok cijeli grad tiho drijema.

Znam da doći će proljeće
i da snijeg ostat neće,
ali ja ću i tad, kad prođe,
čekati da korak dođe.

A snijeg pada, tiho pada,
i ne znam ni gdje si sada,
i sve manje ima tebe,
a ja s tobom gubim sebe.
Jutros nove stope, tvoje,
ravno meni, i tu stoje,
a snijeg pada, tiho pada,
pa si tu, kod mene, sada.

A snijeg pada...
a ti si tu.