Gdje si sada

Ostani, samo još večeras tu.

Hladna je strana gdje si spavala,
tišina je sve što si mi dala.
Svjetlo u hodniku gori za tebe,
a noć je duga i nema te kraj sebe.
Brojim korake kojih nema više,
osluškujem vrata, ali ništa ne diše.
Dvije šalice stoje, jedna je puna,
a vani gasne i posljednja luna.

Obećala si ostat, riječ si dala,
a onda si tiho, bez zbogom, nestala.

Gdje si sada, gdje si sada,
kad mi srce tone, a nebo pada?
Zvao sam te domom, sad sam tu bez tebe,
i tražim u praznom bar komad sebe.

Tvoj kaput još visi kraj mojih vrata,
miriše na tebe, na obećanja data.
Puštam tu pjesmu, i ona me dira,
svaki stih reže, ne da mi mira.
Dvije čaše stoje, ja je pijem sam,
nazdravljam sjeni, ja je dobro znam.
Telefon mi šuti, gledam ga k'o lud,
i zovem ime koje nema više kud.

Obećala si ostat, riječ si dala,
a onda si tiho, bez zbogom, nestala.

Gdje si sada, gdje si sada,
kad mi srce tone, a nebo pada?
Zvao sam te domom, sad sam tu bez tebe,
i tražim u praznom bar komad sebe.