Ako zaboravim

Starac u dućanu pita ženu: „Tko si?“,
Smije se: „Tvoja“, i vrećice nosi.
Šutjela si, držala me za lakat,
i vidio sam da ti se ide plakat'.
Doma si zaspala, na boku,
a meni je nešto peklo u oku.

Kad glava zaboravi, ruke se sjete,
i drže se tebe k'o malo dijete.

Ako jednog dana zaboravim tko si,
nek' te stranac u meni opet prosi.
Ispričaj mi sve, polako, ispočetka,
od onog kišnog, prvog petka.
I kad me tvoj dlan po licu dirne,
sve noći bez sjećanja bit će mirne.
I opet ćeš mi biti ona mlada,
s kišom u kosi, k'o tada.

Bio je petak, i kiša je lila,
a ti si drhtala, mokra i mila.
Trljao sam ti hladne ruke,
dok je zadnji brod plovio iz luke.
Ostali smo do jutra na praznom molu,
i od tad je petak naš. I vino na stolu.

Kad glava zaboravi, ruke se sjete,
i drže se tebe k'o malo dijete.

Ako jednog dana zaboravim tko si,
nek' te stranac u meni opet prosi.
Ispričaj mi sve, polako, ispočetka,
od onog kišnog, prvog petka.
I kad me tvoj dlan po licu dirne,
sve noći bez sjećanja bit će mirne.
I opet ćeš mi biti ona mlada,
s kišom u kosi, k'o tada.

Kad ne budem znao čije su ove čaše,
ti mi reci tiho: „Naše. Naše.“
I kad se uplašim, i kad se ljutim,
ti me zagrli, pa i ja šutim.

Ako jednog dana zaboravim tko si,
nek' te stranac u meni opet prosi.
Ispričaj mi sve, polako, ispočetka,
od onog kišnog, prvog petka.
Sad ja tebi svaku večer pričam tko si,
a ti se smiješ: „Tko je ovaj što me prosi?“
I kosa ti je odavno sijeda,
al' djevojka s kiše me opet gleda.

Ako jednog dana zaboraviš tko si...
ja ću pamtit' umjesto tebe.