Ako ne bude sutra, neka ti ostane ova tišina i moja blizina.

Nekad mi noću dođe ta misao,
što ako ujutro ne bih disao.
A ti si zaspala, mirno, bez brige,
s naočalama, na pola knjige.
Ako ne bude sutra,
neka ti ostane ova tišina,
ako ne bude sutra,
i moja blizina.
Jesam li ti dao dovoljno sebe,
jesam li dovoljno volio tebe,
pa budim te, i nije me sram,
volim te, i to je sve što znam.
Kad kažeš volim te, ja kažem i ja,
k'o da se to samo po sebi zna.
Sad ležem, i gledam te u mraku,
i znam da ti dugujem riječ svaku.
Ako ne bude sutra,
neka ti ostane ova tišina,
ako ne bude sutra,
i moja blizina.
Jesam li ti dao dovoljno sebe,
jesam li dovoljno volio tebe,
pa budim te, i nije me sram,
volim te, i to je sve što znam.
A ti mi, kroz san, kažeš: i ja,
i sad je to dosta. Sad se zna.
I evo ga sutra,
i budi nas ista tišina,
i evo ga sutra,
i tvoja blizina.
Jesam li ti dao dovoljno sebe,
jesam li dovoljno volio tebe,
i kažem ti opet, i nije me sram,
volim te, i to je sve što znam.
I evo ga sutra…
volim te.
Verz za deljenje
Vprašanje za vas
Komu bi nocoj povedali, da ga imate radi, za vsak primer?
Ali pa mi povej svojo zgodbo s to pesmijo →






