Preživjeli smo zimu

Prosinac. Ugasilo se grijanje.
Jedan tanjur, dvije viljuške.
A ti, ti nisi otišla.

Prosinac je, a toplina je stala,
spavali smo da nas noć ne savlada.
Jedan topli obrok, dovoljan za dvoje,
jedna naranča, pola tvoje, pola moje.
Kava bez šećera, jer nije ga bilo,
smijali smo se da nas ne bi slomilo.
Brojali smo kovanice, broj po broj,
i držali se, ti moja, ja tvoj.

Preživjeli smo zimu,
ti i ja, uz mrtvu peć.
Preživjeli smo zimu,
i sad imamo reć.

Jedna karta busa za nas dvoje,
mijenjali smo smjene, tvoje i moje.
Ti si držala dan, a ja noć,
da svjetlo ne padne, dijelili smo moć.
Visi isti kaput kraj naših vrata,
ali sad nas grije nešto jače od zlata.
Sad smo topli, prozor je otvoren,
proljeće je vani, led je oboren.

Preživjeli smo zimu,
ti i ja, uz mrtvu peć.
Preživjeli smo zimu,
i sad imamo reć.

Da si onda otišla, ne bih ti znao reć'
koliko si me držala kraj te mrtve peć'.
Al' ostala si kad je bio kraj, i zato dišem,
stigao je maj.

Preživjeli smo zimu,
i sad imamo reć,
ti i ja, uz mrtvu peć.

Preživjeli smo zimu,
i sad imamo reć.

Preživjeli smo zimu,
prozor otvoren, ne treba peć.

Preživjeli smo zimu,
hvala ti što si tu.
Preživjeli smo zimu,
prozor otvoren, ne treba peć,
to ti imam reć'.

Preživjeli smo zimu,
i sad imamo reć.

Ne treba peć.