Prazna Stolica

Na stolu tvoj prsten sjaji
Kao da čeka tvoj dlan
U hodniku još stoji kaput
Koji ne uzimaš dan za dan

Tvoja šalica je hladna
I dalje stoji kraj mog
Ja učim živjet bez tebe
Al' svaka soba zna tvoj govor

Rekao sam sebi: proći će
Ali noć me opet slomi
Kad zatvorim oči, vratiš se
U tom istom obliku boli

Vraćam se tebi, vraćam se
U svakoj tišini zovem te
Nema te više, nema te
A srce još uvijek traži te

Vraćam se tebi, vraćam se
Kao voda što pamti kamenje
Nema te više, nema te
Ali bol još zna tvoje ime

Na polici je karta puta
Što smo jednom crtali mi
Sad je rubovi gutaju prašine
A ja ih ne dam nikom da briše

Na porukama ostaješ živa
Kratke riječi, nasmijan kraj
I najteže je baš to malo
Što još izgleda kao da si tu

Rekao sam sebi: pustit ću
Ali ruke same traže
Kad zatvorim oči, vratiš se
I sve što imam opet stane

Vraćam se tebi, vraćam se
U svakoj tišini zovem te
Nema te više, nema te
A srce još uvijek traži te

Vraćam se tebi, vraćam se
Kao voda što pamti kamenje
Nema te više, nema te
Ali bol još zna tvoje ime

Da mogu vratit jedan dan
Ne bih tražio ništa više
Samo da te gledam mirno
Dok svijet još nije rekao "sve je gotovo"

I ako negdje nosiš mene
U nekoj svojoj novoj mapi
Neka znaš da ovdje tinjaš
Kao rana što ne prestaje da pamti

Vraćam se tebi, vraćam se
U svakoj tišini zovem te
Nema te više, nema te
A srce još uvijek traži te

Vraćam se tebi, vraćam se
Kao voda što pamti kamenje
Nema te više, nema te
Ali bol još zna tvoje ime