Dizi se

Kad te obore... to nije kraj. To je početak.

Znam da je teško, znam da boli sad,
da svaki dan je borba, da osjećaš jad.
Da želiš odustat', da nemaš više sna,
da pitaš se ima li smisla, ima l' dna.
Al' slušaj me dobro, taj pad nije kraj,
to je samo zalet za novi tvoj sjaj.
Svaki je prvak pao, i nije se dao,
baš svaki je velik kroz poraze prošao.

Zato obriši suze, podigni glavu gore,
jer zvijezde se rađaju baš iz najveće more.

Diži se, diži se,
nek' svi vide od čega si ti,
padneš sto puta, sto puta ustaj,
i nikada, čuješ, ne odustaj!

Nije bitno koliko si puta pao,
bitno je jesi li opet, opet ustao.
Vrijeme ne čeka, no ni ne kasni,
tvoj trenutak dolazi, samo ti ne gasni.
Svi ti veliki krenuli su od nule,
dok drugi su spavali, oni su dizali kule.
San ti je velik? Dobro, nek' se čude svi,
jednoga dana to čudo postaješ ti.

Zato obriši suze, podigni glavu gore,
jer zvijezde se rađaju baš iz najveće more.

Diži se, diži se,
nek' svi vide od čega si ti,
padneš sto puta, sto puta ustaj,
i nikada, čuješ, ne odustaj!

Za tebe što padaš, al' opet se vraćaš,
za sve što u tišini ti za san svoj plaćaš:
ne staj, ne odustaj, tvoj dan tek dolazi,
jer sunce najjače baš poslije noći izlazi.

Diži se, diži se,
nek' svi vide od čega si ti,
padneš sto puta, sto puta ustaj,
i nikada, čuješ, ne odustaj!

Padni. Ustani. Ponovi. Tako se pobjeđuje.