Kad odu svi, i kad se ugasi grad, ostat ću ja, k'o što sam ostao sad.

Otac ti je otišao kad si imala sedam,
i od tad su svi odlazili, jedan po jedan.
I zato spavaš lagano, i budiš se rano,
i rukom me tražiš, jer svi su otišli davno.
Kad zakasnim, a ti već misliš da me nema,
kad ti je lice mokro, a ti si nijema,
kad odu svi, i kad se ugasi grad,
ostat ću ja, k'o što sam ostao sad.
I kad se posvađamo, i ljut sam, i lupim,
prošetam do kioska, i cigarete kupim.
I sjednem kraj tebe, i šutimo skupa,
i čujem kako ti srce, k'o moje, lupa.
Kad zakasnim, a ti već misliš da me nema,
kad ti je lice mokro, a ti si nijema,
kad odu svi, i kad se ugasi grad,
ostat ću ja, k'o što sam ostao sad.
A kad budemo stari, i djeca nam se sele,
ja ću ti biti štap, kroz sve tvoje nedjelje.
Kad zakasnim, a ti već misliš da me nema,
kad ti je lice mokro, a ti si nijema,
kad odu svi, i zadnji ugasi svijeću,
ostat ću ja, i otići nikad neću.
Ostat ću.
Stih za podijeliti
Pitanje za vas
Tko je ostao uz vas kad su svi drugi otišli?
Ili mi ispričaj svoju priču s ovom pjesmom →






