Laku noć

Kad utihne cijeli stan,
šapnem vjetru, k'o da čuje,
nek' ti nosi, nek' putuje.
I tako je svaki dan,
otkad nema tvoga smijeha,
laku noć mi je utjeha.

Ne znam gdje si, ni s kim ležiš,
ni od čega sada bježiš.

Gdje god da si, laku noć,
neka spavaš, mirno, sama,
il' u nečijim rukama.
Ja ću biti tvoja noć,
tiha, mekana i duga,
da ti ne dođe ni tuga.

Isti mjesec, isti sjaj
nad tvojim i mojim krovom,
i nad tvojom srećom novom.
Pa mu dam svoj zagrljaj,
neka te njime pokrije,
kao dekom, kao prije.

Ne znam gdje si, ni s kim ležiš,
ni od čega sada bježiš.

Gdje god da si, laku noć,
neka spavaš, mirno, sama,
il' u nečijim rukama.
Ja ću biti tvoja noć,
tiha, mekana i duga,
da ti ne dođe ni tuga.

Ako ti ne dođe san,
i zavjesa se pomakne,
i nešto te tiho takne,
to sam ja, k'o svaki dan.

Gdje god da si, laku noć,
neka spavaš, mirno, sama,
il' u nečijim rukama.
A noćas, u gluhu noć,
stigla je poruka tvoja:
„Laku noć, ljubavi moja.“

Laku noć...
ljubavi moja.

Laku noć...
ljubavi moja.