Nismo mi loši ljudi

Opet smo vikali, bilo je ružno,
a sad je u autu tiho i tužno.
Plačeš u šal, i suze ti cure,
a ja gledam svjetla što pored nas jure.
I kažeš: „Do petka smo opet ti i ja.“
I u pravu si. I to svatko zna.

Netko voli tiho, a netko do krvi,
i nikad ne zna tko će otići prvi.

Nismo mi loši ljudi,
samo smo loši jedno drugom.
Ti znaš gdje me boli, i ja znam isto,
pa gađamo tamo, i gađamo čisto.
Četiri puta smo rekli: nikad više,
i svaki put nas petak sve briše.
Nismo mi loši ljudi,
samo smo skupa ludi.

I jedne nedjelje smo mirno sjeli,
i rekli ono što nismo smjeli.
„Volimo se, ali ne znamo kako“,
rekla si, i grlila me jako.
I prvi put nismo vikali, nijedno,
i bilo je tiho, strašno i vrijedno.

Netko voli tiho, a netko do krvi,
i nikad ne zna tko će otići prvi.

Nismo mi loši ljudi,
samo smo loši jedno drugom.
Ti znaš gdje me boli, i ja znam isto,
pa gađamo tamo, i gađamo čisto.
Četiri puta smo rekli: nikad više,
i svaki put nas petak sve briše.
Nismo mi loši ljudi,
samo smo skupa ludi.

Ne žalim ništa, ni dobro, ni zlo,
jer bilo je naše, i to je to.
Ali ne može se voljeti na rate,
da ljudi odu, pa da se vrate.

Nismo mi loši ljudi,
samo smo loši jedno drugom.
Ti znaš gdje me boli, i ja znam isto,
pa gađamo tamo, i gađamo čisto.
A te noći bilo je k'o one prve,
do jutra smijeh, a svađe ni mrve.
Nismo mi loši ljudi,
zato odlazim dok smo dobri.

Nismo mi loši ljudi...
Nismo mi loši ljudi.