Sve je ostalo isto

Prozor je otvoren, ti si ga voljela tako,

puštam da noć kroz prozor liže polako.
Ostavih sve na mjestu gdje je i palo,
nijednu stvar ne mičem, kao da ništa nije stalo.
Ručnik ti visi tamo gdje je i bio,
jastuk je hladan, ali tvoj se trag nije skrio.
Gasim sva svjetla, samo jedno još gori,
da se pravim da spavaš, da me jutro ne slomi.

Sve je ostalo isto, k'o onog dana,
soba nedirnuta stoji, k'o otvorena rana.
Ne diram ti stvari, nek' stoje gdje stoje,
i pravim se da ćeš ući, da su još tvoje.

Cvijeće se osušilo, al' ne dam ga van,
jer to bi bio dokaz da je prošao dan.
Na frižideru cedulja, tvoj rukopis, tvoj trag,
"kupi kruh i soli" i taj papir mi je drag.
Ne perem dvije šalice, perem samo svoju,
tvoju ostavljam takvu, nek' čeka tebe, tvoju.
Susjedi me pitaju kad ćemo ih zvati,
a ja se smiješim tiho, i učim se lagati.

Sve je ostalo isto, k'o onog dana,
soba nedirnuta stoji, k'o otvorena rana.
Ne diram ti stvari, nek' stoje gdje stoje,
i pravim se da ćeš ući, da su još tvoje.

Znam da je glupo, znam da te nema,
al' ako se išta makne, raspašće se tema.
Zato nek' pada prašina, nek' šuti sve tu,
jer dok se ništa ne mijenja, ja te još čuvam u snu.

Sve je ostalo isto, k'o onog dana,
soba nedirnuta stoji, k'o otvorena rana.
Ne diram ti stvari, nek' stoje gdje stoje,
i pravim se da ćeš ući, da su još tvoje.

I pravim se da ćeš ući, da su još tvoje.